Urednici: Krtalić, Sandra ; Benazić, Manuel

Godina izdanja: 2010.

Sažetak:

Ekonomisti već dugi niz desetljeća imaju puno povjerenje u tržišne mehanizme, globalne institucije, ali slabo povjerenje u nacionalne javne institucije. Takav stav ekonomista omogućio je suvremenim antiglobalizacijskim pokretima da svoju snagu crpe, ne samo iz štete koju nerazvijene zemlje trpe zbog njihovih nacionalnih politika vođenih ideologijom, nego i iz ekonomske nejednakosti utemeljene na licemjerju bogatih zemalja koje su kroz različite globalne institucije prisilile nerazvijene zemlje na otvaranje nacionalnih tržišta robama i uslugama razvijenih. Liberalizacija tržišta, osobito financijskih, nije doprinijela globalnoj ekonomskoj stabilnosti. Naprotiv, doprinijela je lošoj financijskoj regulativi koja je u tajnosti služila globalnim ekonomskim interesima, osobito globalnih financijskih institucija. Naravno, ne mislimo pri tome na loše motive tih institucija već motive onih koji institucije vode. Naime, u ekonomiji kao društvenoj znanosti o institucijama sudimo na temelju onog što se poduzima i time otkrivamo da li je neka institucija intelektualno dosljedna u svom ponašanju s obzirom na njenu svrhu. Različiti događaji tijekom nekoliko zadnjih godina, osobito financijska „regulacija“, pravna i ekonomska, upozoravaju da živimo pod zajedničkom „kapom nebeskom“ pa upravo zato i moramo imati neka zajednička pravila kako bi i dijelili dar zajedničkog ovozemaljskog suživota, temeljenog na poštenju, pravdi i demokraciji. U analizama koje slijede autori globalizacijske tijekove prihvaćaju kao realnost. Ali je pitanje kako možemo intelektualnim naporima učiniti globalizaciju na dobrobit svih ljudi. Dosadašnja iskustva puna su analiza o potrebama zajedničkog djelovanja na lokalnim, nacionalnim i globalnim razinama. Ostaje i dalje otvoreno pitanje kako rasporediti upravljanje na tim razinama. Time dolazimo do različitih institucija i razina njihove nezavisnosti, otvorenosti i transparentnosti. Time smo došli i do potrebitih čimbenika određujućih za pravodobnu kritičku prosudbu glede djelovanja i politike institucija na lokalnoj, nacionalnoj i globalnoj razini. Rasprave autora u ovoj monografiji upravo se time bave upozoravajući na pogrešne ekonomske pretpostavke na kojima se temelje ekonomske odluke i otkrivajući nam zašto je bila moguća slaba regulacija osobito financijskih institucija, a što sudimo na temelju stvarnih događaja, a ne pretpostavka. Očito je da politikom lokalnih, nacionalnih i globalnih financijskih institucija upravljaju interesi koji nisu sukladni širokom pučanstvu, koje se našlo u vrtlogu globalnih interesa koji potkopavaju temelje demokracije. Suvremena demokracija podrazumijeva i pravo pučanstva na slobodni tijek obavijesti koje ih mogu zaštititi u svakodnevnom globalnom financijskom vrtlogu koji ih nosi pred tajnoviti sud vjerovnika, koje štite moćne sile koje upravljaju tajnovitošću financijskih institucija kroz različita vijeća nezavisnih ekonomskih savjetnika.